Od 1995. radim na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Osijeku, na Katedri za primijenjenu lingvistiku Odsjeka za anglistiku, gdje vodim diplomski studij prevođenja. Često radim i kao usmena prevoditeljica, čime uspješno spajam znanstvenu akademsku i stručnu prevoditeljsku karijeru, što studenti u nastavi brzo prepoznaju. Najviše vole rad na konkretnim prevoditeljskim zadacima i terensku nastavu, a posebno cijene vrlo konkretne primjere i savjete iz prakse.

Možete li izdvojiti neke od glavnih projekata na kojima ste radili, neki kojim se posebno ponosite i koji je uveo promjene na Vašem fakultetu, u gradu ili zajednici?

Radila sam na više znanstvenih projekata Ministarstva znanosti i na velikom kolaborativnom projektu FP7 MIME, no ipak bih kao projekt na koji sam posebno ponosna istaknula izradu potpuno novoga prevoditeljskog studijskog programa i uvođenje diplomskog studija prevođenja na Filozofskom fakultetu Osijek u sklopu bolonjske reforme visokog obrazovanja te sve aktivnosti kojima smo taj studij doveli na razinu na kojoj je danas.

Filozofski je fakultet u razvoj studija uložio i znatna financijska sredstva za nabavu opreme za usmeno prevođenje, licenci za prevoditeljske alate za nastavnike i studente, računalne opreme te usavršavanje nastavnika. Nastavnici koji rade na studiju nekad su i sami radili kao prevoditelji u punom radnom vremenu, a još se uvijek svi aktivno bave pismenim ili usmenim prevođenjem, što se sasvim sigurno povoljno odražava na kvalitetu nastave.

Spomenuli ste kolaborativni FP7 projekt MIME (Mobility and Inclusion in Multilingual Europe). Koje su najvažnije lekcije koje ste izvukli iz rada na projektu i na koji Vas je način obogatio? Što je WP7 DATE i na što je fokusiran?

MIME je znanstveno-istraživački FP7 projekt koji se bavio višejezičnošću u Europi, a financirala ga je Europska komisija. Trajao je pedeset četiri mjeseca i završava 31. kolovoza 2018., a u njemu je sudjelovalo dvadeset sveučilišta iz šesnaest europskih zemalja. Projekt je pomoću inovativnoga interdisciplinarnog pristupa ponudio sustavan niz preporuka relevantnih za jezičnu politiku te identifikaciju jezičnih politika i strategija koje na najbolji način spajaju i pomiruju „mobilnost” i „uključenost” u društvo.

Osnovne preporuke projekta sažete su u publikaciji The MIME Vademecum (besplatna PDF verzija može se preuzeti na: http://www.mime-project.org/vademecum/). U njoj je jedno poglavlje posvećeno prevođenju, jezičnim tehnologijama i alternativnim strategijama premošćivanja „višejezičnog jaza”. Vademecum daje odgovore na sedamdeset dva konkretna pitanja, poput onih hoće li strojno prevođenje zamijeniti prevoditelje, tko treba/smije raditi kao pismeni odnosno usmeni prevoditelj, koje su prevoditeljske usluge potrebne migrantima, može li jezik poput esperanta postati lingua franca i još mnoga druga.

Moja zadaća na projektu bila je vođenje radnog paketa WP7 DATE (Dissemination, Awareness, Training, Exchange), odnosno organizacija mreže vanjskih dionika, njihovo uključivanje u redovite sastanke s projektnim konzorcijem na kojima su utvrđivane potrebe svih koji rade na terenu, a na koje je projekt nastojao odgovoriti. Osim toga, organizirala sam i dvije doktorske škole, u Osijeku i Zagrebu, za doktorande na projektu, ali i za vanjske polaznike.

Sveučilišta se suočavaju s brojnim ograničenjima vezanima za dugotrajne postupke izmjene studijskih programa, ograničeno ukupno studentsko opterećenje, financije, nabavu opreme i alata, kao i cjeloživotno obrazovanje nastavnika.

Možete li nam opisati kako izgleda Vaš tipičan radni tjedan? Budući da smo s Vama surađivali na nekim od projekata kao što su Ljetna škola, Elia Exchange i sl., uvijek su nas oduševljavale Vaše pozitivne i brze reakcije, spremnost na suradnju i uvođenje noviteta.

Na studiju smo svi svjesni koliko se jezična industrija brzo razvija, puno brže nego što to sveučilišta mogu pratiti. Sveučilišta se suočavaju s brojnim ograničenjima vezanima za dugotrajne postupke izmjene studijskih programa, ograničeno ukupno studentsko opterećenje, financije, nabavu opreme i alata, kao i cjeloživotno obrazovanje nastavnika.

Tih smo ograničenja svjesni i trudimo se brzim reakcijama, osiguravanjem dodatnoga vanjskog financiranja putem europskih projekata, neprestanim pohađanjem seminara, radionica i ljetnih škola, redovitim izmjenama studijskih programa, kontaktima s prevoditeljskim agencijama i udruženjima biti neprestano prisutni i uvijek aktivni te tako držati korak s jezičnom industrijom.

Primjerice, redovito sudjelujemo u programu Visiting Translator Scheme Glavne uprave za pismeno prevođenje Europske komisije, u okviru kojeg nam u posjet dolaze njihovi prevoditelji i održavaju predavanja. Organiziramo i terensku nastavu za studente, u sklopu koje ih vodimo na Translating Europe Forum, koji se svake godine održava u Bruxellesu.

Osim toga posjećujemo i hrvatski odjel Glavne uprave za prevođenje u Bruxellesu. Uključili smo se u mrežu Elia Exchange, organizirali smo i niz gostujućih predavanja Društva sudskih tumača i prevoditelja, Hrvatskog društva konferencijskih prevoditelja, prevoditeljskih agencija, uglednih hrvatskih prevoditelja te naših bivših studenata. Studij ima i svoju Facebook stranicu Op.prev., na kojoj redovito komuniciramo sa studentima i zainteresiranom javnošću.

Nijedan radni tjedan nije mi isti kao onaj prethodni, no uvijek uključuje kombinaciju nastave, prevođenja, znanstvenog rada, usavršavanja, putovanja i komunikacije s prevoditeljskom zajednicom. Čak ni godišnji odmor nikada nije samo to. Naprimjer, ove godine jedan njegov dio bio je posvećen pohađanju ljetne škole terminologije TermNet i pripremama za polaganje ispita za ovlaštenog terminologa, dok je prošle godine bio posvećen dovršenju velikoga studentskog prevoditeljskog projekta, prijevoda knjige Inside Book Publishing na hrvatski jezik.

Zanima nas i Vaš rad sa studentima te ono što ste primijetili kroz sve ove godine rada. Primjećujete li razlike među studentima ranijih generacija i generacije milenijalaca? Čemu Vas mogu naučiti nove generacije studenata? 

Studij je dosad završilo deset studentskih generacija, no razlike između prve i trenutačne svakako postoje, posebice jer se ulaskom u Europsku uniju znatno promijenilo stanje na tržištu rada i olakšala mobilnost, pa su studenti danas daleko svjesniji svojih mogućnosti, ali i ograničenja vezanih uz zanimanje prevoditelja. Osim toga, danas su studenti daleko digitalno pismeniji nego prije deset godina, što im olakšava prihvaćanje suvremenih jezičnih tehnologija i ovladavanje njima. Često su u tome i nešto brži od nas nastavnika.

Nastojimo im zadržati pozornost neprestanim uvođenjem novih sadržaja; primjerice, od ove jeseni u ponudi su dva nova kolegija: Osnove terminologije i Jezične tehnologije, koji će značajno unaprijediti kompetencije koje studenti stječu na studiju. Nove su generacije i odvažnije, pa je postalo sasvim uobičajeno da dio studija ili stručnu praksu obave u inozemstvu u okviru programa Erasmus+ ili CEEPUS.

Koje bi po Vama bile jake i slabe točke korpusne lingvistike u Hrvatskoj? Koliko je šira populacija upoznata s time i koliko se radi na redovnom ažuriranju hrvatskih korpusa? Koji se resursi koriste pri izgradnji hrvatskih korpusa?

Korpusnom se lingvistikom u Hrvatskoj bavi tek mali broj jezikoslovaca i u jezičnu se infrastrukturu ulaže puno manje nego u drugim zemljama i za velike jezike. Zbog toga i jezične tehnologije za hrvatski jezik ponešto zaostaju, odnosno ne nude sve mogućnosti koji postoje za npr. engleski ili njemački jezik. Kao dobre primjere istaknula bih Hrvatski nacionalni korpus koji je reprezentativan, uravnotežen korpus s odabranim tekstovima nastalima 1990. godine ili poslije nje koji sadrži trideset milijuna pojavnica.

Posebice nam je koristan hrWaC, mrežni korpus prikupljen automatski s vršne .hr domene koji trenutačno sadrži više od dvije milijarde pojavnica (v.2.1), i koji stoga ne sadrži samo standardni jezik. Korpus je ugrađen u alat SketchEngine, koji koristimo u radu sa studentima za pretrage korpusa, automatsku ekstrakciju termina, izradu vlastitih tematskih korpusa i sl.

Koji su Vaši planovi za budućnost? Postoji li neka neostvarena želja ili ambicija?

Nastaviti neumorno raditi na razvoju studija i uključiti ga u europsku mrežu prevoditeljskih studijskih programa EMT (European Master’s in Translation), raditi na priznavanju i poboljšanju statusa prevoditeljske struke te nastaviti njegovati suradnju s vanjskim dionicima kako bismo bolje osluškivali njihove potrebe i obrazovali kompetentnije prevoditelje.

Stoga hvala Ciklopei na izuzetno kvalitetnoj dosadašnjoj suradnji, a posebice na zanimljivim gostujućim predavanjima i edukacijama, uspješno organiziranim ljetnim školama za studente prevođenja te silnoj energiji uloženoj u uvođenje programa Elia Exchange u Hrvatsku.

The post Razgovor s Marijom Omazić: „Nove generacije studenata digitalno su pismenije i mobilnije” appeared first on Ciklopea.

Ja sam Emanuel Blagonić. Za sebe volim reći da sam prvo otac, a onda sve ostalo. Dizajner sam, bavim se dizajnom korisničkih sučelja i radim s malim i velikim klijentima iz Hrvatske i svijeta. S WordPressom sam se prvi put susreo prije više od 12 godina kad se WordPress uvelike razlikovao od onoga što je danas postao. Od tada ljudima pokazujem koje su prednosti WordPressa, a to se u posljednjih nekoliko godina pretočilo i u aktivno sudjelovanje u hrvatskoj i svjetskoj zajednici povezanoj s WordPressom.

Zašto je lokalizacija po tvom mišljenju važna?

Priča o WordPressu priča je o lokalizaciji. Prvi veći uspjeh ostvaren je u Japanu koji je imao (tada, prije 15 godina) najjaču lokalizacijsku zajednicu. Želimo li da nešto bude što dostupnije ljudima širom svijeta, lokalizacija je ključ uspjeha. Misija je WordPressa „demokratizirati izdavaštvo” (democratise publishing), a da bismo to postigli, softver mora biti što dostupniji svima – bez obzira na poznavanje jezika – i tu lokalizacija dolazi u prvi plan.

Kakva su tvoja iskustva s lokalizacijom na platformi WordPress (izazovi, rješenja itd.)?

Postoje dvije vrste lokalizacije. Jedna se tiče samog softvera. Tu se WordPress oslanja na ponekad gotovu fanatičnu zajednicu širom svijeta. WordPress se aktivno prevodi kod kuće, na poslu, ali i na događanjima poznatima kao Contributor Days, na kojima se okuplja mnoštvo ljudi s ciljem doprinosa projektu WordPress radom u različitim timovima. U Beogradu je u sklopu nedavne konferencije WordCamp Europe (zasad najveće konferencije o WordPressu na svijetu) održan Contributor Day s više od 500 sudionika, koji su aktivno, tijekom cijelog dana, pružali svoj doprinos zajednici. A jedna od vrsta tog doprinosa upravo je lokalizacija osnovnog softvera, dodataka, tema…

Lokalizacija sadržaja drugi je dio priče o lokalizaciji. Lokalizacija sadržaja važna je kad govorimo o ciljanoj publici pojedinog web-mjesta. Važno je lokalizirati web-mjesto za vašu ciljanu publiku kako bi vaš sadržaj, vaša poruka te eventualno proizvodi i usluge bili dostupniji što većem broju ljudi.

Koja su tvoja iskustva s lokalizacijom na drugim CMS-ovima?

Nisam imao posebno iskustvo s drugim CMS-ovima pa ne mogu tvrditi je li lokalizacija ondje riješena bolje ili lošije. Osnovni problem WordPressa – ako to uopće možemo nazvati problemom – jest to što za razliku od nekih drugih CMS-ova lokalizacija nije sastavni dio instalacije, već ju je potrebno „nadograditi” instalacijom nekog dodatka (poput WPML-a). Iako ni to nije previše problematično, vjerujem da bi lokalizacija u WordPressu mogla biti bolja. No opet, činjenica je da WordPress danas drži 30 % svih web-mjesta na svijetu (udio među CMS-ovima odavno je iznad 50 %) i kao takav je najpopularniji CMS na svijetu, stoga bi lokaliziranje sadržaja za WordPress trebao biti važan segment vaše internetske strategije.

Koliko složenost web-mjesta utječe na postupak lokalizacije?

Svakako utječe. Ovisno o tome koliko je web-mjesto „veliko” odnosno složeno, možete se odlučiti za različit pristup lokalizaciji. Korisnici se najradije odlučuju za WPML kao najprofesionalniji dodatak za lokalizaciju WordPress stranica, a oni koji ne žele platiti WPML (koji je komercijalni dodatak), odlučuju se za neka druga rješenja.

Kao i u svemu, svako rješenje ima svoje prednosti i nedostatke, a ako se radi o jako složenom webu možda je najbolje razmisliti o prilagođenom rješenju gdje će svaki jezik biti posebna WordPress (multisite) instalacija te će povezivanje sadržaja biti riješeno posebno napisanim programskim kôdom.

Kad govorimo o WPML-u, ono kao pravo komercijalno rješenje pruža niz mogućnosti za rad s prevoditeljskim agencijama koje se koriste posebnim alatima, pa je stoga i lokalizacija brža i bezbolnija.

Je li lokalizacija nešto o čemu treba misliti prije ili poslije developmenta?

Svakako prije. Iako je web-mjesto moguće lokalizirati i nakon što se već postavi na internet, smatram da je bolje da u početku imamo plan što ćemo s njime raditi danas, sutra i prekosutra. Ako imamo viziju za sljedeće dvije do tri godine – osim što ćemo lakše predvidjeti kakav nam sadržaj treba i kako ga prilagoditi – imat ćemo i bolji pregled svih lokalizacijskih potreba. Na temelju toga odabrat ćete bolje i kvalitetnije rješenje, naravno, u dogovoru s onime tko vam izrađuje novu internetsku stranicu.

Zašto je važno izabrati profesionalno društvo za lokalizaciju web-mjesta?

Kao i u svemu što radimo, važno je da imamo profesionalne partnere na koje se možemo osloniti. Iako mislimo da ako razumijemo i govorimo, primjerice, engleski, možemo sami i prevoditi sadržaj, trebamo shvatiti da samostalni prijevod sigurno nije (u velikoj većini slučajeva) na onoj razini koju to očekuju korisnici iz zemlje iz koje nam dolaze posjetitelji. Ciljate li na englesko, njemačko, talijansko, francusko, rusko ili pak neko deseto tržište, važno je da imate stručan prijevod jer je vaše web-mjesto najčešće vaše ogledalo i prvi dodir potencijalnog klijenta s vama. A to je nešto što ostavlja dojam pa je zato važno da je taj dojam na razini koju želite.

The post Priča o WordPressu priča je o lokalizaciji: intervju s Emanuelom Blagonićem appeared first on Ciklopea.