Razgovor s Marijom Omazić: „Nove generacije studenata digitalno su pismenije i mobilnije”
Nakon više godina uspješne suradnje odlučili smo detaljnije upoznati Mariju Omazić, profesoricu Filozofskog fakulteta u Osijeku koja na Odsjeku za anglistiku vodi diplomski studij prevođenja. U razgovoru nam je otkrila sve draži rada sa studentima i detalje mnogobrojnih projekata na kojima je sudjelovala.
Surađujemo dugi niz godina te nam je vrlo drago da napokon možemo kratko porazgovarati s Vama i otkriti našim čitateljima više o Vama. Pa krenimo. Svakako, zanima nas čuti nešto više o Vašem poslovnom angažmanu. Predajete na fakultetu, no radite i kao usmena prevoditeljica, stoga možemo zaključiti da uspješno spajate dva svijeta.
Od 1995. radim na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Osijeku, na Katedri za primijenjenu lingvistiku Odsjeka za anglistiku, gdje vodim diplomski studij prevođenja. Često radim i kao usmena prevoditeljica, čime uspješno spajam znanstvenu akademsku i stručnu prevoditeljsku karijeru, što studenti u nastavi brzo prepoznaju. Najviše vole rad na konkretnim prevoditeljskim zadacima i terensku nastavu, a posebno cijene vrlo konkretne primjere i savjete iz prakse.
Možete li izdvojiti neke od glavnih projekata na kojima ste radili, neki kojim se posebno ponosite i koji je uveo promjene na Vašem fakultetu, u gradu ili zajednici?
Radila sam na više znanstvenih projekata Ministarstva znanosti i na velikom kolaborativnom projektu FP7 MIME, no ipak bih kao projekt na koji sam posebno ponosna istaknula izradu potpuno novoga prevoditeljskog studijskog programa i uvođenje diplomskog studija prevođenja na Filozofskom fakultetu Osijek u sklopu bolonjske reforme visokog obrazovanja te sve aktivnosti kojima smo taj studij doveli na razinu na kojoj je danas.
Filozofski je fakultet u razvoj studija uložio i znatna financijska sredstva za nabavu opreme za usmeno prevođenje, licenci za prevoditeljske alate za nastavnike i studente, računalne opreme te usavršavanje nastavnika. Nastavnici koji rade na studiju nekad su i sami radili kao prevoditelji u punom radnom vremenu, a još se uvijek svi aktivno bave pismenim ili usmenim prevođenjem, što se sasvim sigurno povoljno odražava na kvalitetu nastave.
Spomenuli ste kolaborativni FP7 projekt MIME (Mobility and Inclusion in Multilingual Europe). Koje su najvažnije lekcije koje ste izvukli iz rada na projektu i na koji Vas je način obogatio? Što je WP7 DATE i na što je fokusiran?
MIME je znanstveno-istraživački FP7 projekt koji se bavio višejezičnošću u Europi, a financirala ga je Europska komisija. Trajao je pedeset četiri mjeseca i završava 31. kolovoza 2018., a u njemu je sudjelovalo dvadeset sveučilišta iz šesnaest europskih zemalja. Projekt je pomoću inovativnoga interdisciplinarnog pristupa ponudio sustavan niz preporuka relevantnih za jezičnu politiku te identifikaciju jezičnih politika i strategija koje na najbolji način spajaju i pomiruju „mobilnost” i „uključenost” u društvo.
Osnovne preporuke projekta sažete su u publikaciji The MIME Vademecum (besplatna PDF verzija može se preuzeti na: http://www.mime-project.org/vademecum/). U njoj je jedno poglavlje posvećeno prevođenju, jezičnim tehnologijama i alternativnim strategijama premošćivanja „višejezičnog jaza”. Vademecum daje odgovore na sedamdeset dva konkretna pitanja, poput onih hoće li strojno prevođenje zamijeniti prevoditelje, tko treba/smije raditi kao pismeni odnosno usmeni prevoditelj, koje su prevoditeljske usluge potrebne migrantima, može li jezik poput esperanta postati lingua franca i još mnoga druga.
Moja zadaća na projektu bila je vođenje radnog paketa WP7 DATE (Dissemination, Awareness, Training, Exchange), odnosno organizacija mreže vanjskih dionika, njihovo uključivanje u redovite sastanke s projektnim konzorcijem na kojima su utvrđivane potrebe svih koji rade na terenu, a na koje je projekt nastojao odgovoriti. Osim toga, organizirala sam i dvije doktorske škole, u Osijeku i Zagrebu, za doktorande na projektu, ali i za vanjske polaznike.
Sveučilišta se suočavaju s brojnim ograničenjima vezanima za dugotrajne postupke izmjene studijskih programa, ograničeno ukupno studentsko opterećenje, financije, nabavu opreme i alata, kao i cjeloživotno obrazovanje nastavnika.
Možete li nam opisati kako izgleda Vaš tipičan radni tjedan? Budući da smo s Vama surađivali na nekim od projekata kao što su Ljetna škola, Elia Exchange i sl., uvijek su nas oduševljavale Vaše pozitivne i brze reakcije, spremnost na suradnju i uvođenje noviteta.
Na studiju smo svi svjesni koliko se jezična industrija brzo razvija, puno brže nego što to sveučilišta mogu pratiti. Sveučilišta se suočavaju s brojnim ograničenjima vezanima za dugotrajne postupke izmjene studijskih programa, ograničeno ukupno studentsko opterećenje, financije, nabavu opreme i alata, kao i cjeloživotno obrazovanje nastavnika.
Tih smo ograničenja svjesni i trudimo se brzim reakcijama, osiguravanjem dodatnoga vanjskog financiranja putem europskih projekata, neprestanim pohađanjem seminara, radionica i ljetnih škola, redovitim izmjenama studijskih programa, kontaktima s prevoditeljskim agencijama i udruženjima biti neprestano prisutni i uvijek aktivni te tako držati korak s jezičnom industrijom.
Primjerice, redovito sudjelujemo u programu Visiting Translator Scheme Glavne uprave za pismeno prevođenje Europske komisije, u okviru kojeg nam u posjet dolaze njihovi prevoditelji i održavaju predavanja. Organiziramo i terensku nastavu za studente, u sklopu koje ih vodimo na Translating Europe Forum, koji se svake godine održava u Bruxellesu.
Osim toga posjećujemo i hrvatski odjel Glavne uprave za prevođenje u Bruxellesu. Uključili smo se u mrežu Elia Exchange, organizirali smo i niz gostujućih predavanja Društva sudskih tumača i prevoditelja, Hrvatskog društva konferencijskih prevoditelja, prevoditeljskih agencija, uglednih hrvatskih prevoditelja te naših bivših studenata. Studij ima i svoju Facebook stranicu Op.prev., na kojoj redovito komuniciramo sa studentima i zainteresiranom javnošću.
Nijedan radni tjedan nije mi isti kao onaj prethodni, no uvijek uključuje kombinaciju nastave, prevođenja, znanstvenog rada, usavršavanja, putovanja i komunikacije s prevoditeljskom zajednicom. Čak ni godišnji odmor nikada nije samo to. Naprimjer, ove godine jedan njegov dio bio je posvećen pohađanju ljetne škole terminologije TermNet i pripremama za polaganje ispita za ovlaštenog terminologa, dok je prošle godine bio posvećen dovršenju velikoga studentskog prevoditeljskog projekta, prijevoda knjige Inside Book Publishing na hrvatski jezik.
Zanima nas i Vaš rad sa studentima te ono što ste primijetili kroz sve ove godine rada. Primjećujete li razlike među studentima ranijih generacija i generacije milenijalaca? Čemu Vas mogu naučiti nove generacije studenata?
Studij je dosad završilo deset studentskih generacija, no razlike između prve i trenutačne svakako postoje, posebice jer se ulaskom u Europsku uniju znatno promijenilo stanje na tržištu rada i olakšala mobilnost, pa su studenti danas daleko svjesniji svojih mogućnosti, ali i ograničenja vezanih uz zanimanje prevoditelja. Osim toga, danas su studenti daleko digitalno pismeniji nego prije deset godina, što im olakšava prihvaćanje suvremenih jezičnih tehnologija i ovladavanje njima. Često su u tome i nešto brži od nas nastavnika.
Nastojimo im zadržati pozornost neprestanim uvođenjem novih sadržaja; primjerice, od ove jeseni u ponudi su dva nova kolegija: Osnove terminologije i Jezične tehnologije, koji će značajno unaprijediti kompetencije koje studenti stječu na studiju. Nove su generacije i odvažnije, pa je postalo sasvim uobičajeno da dio studija ili stručnu praksu obave u inozemstvu u okviru programa Erasmus+ ili CEEPUS.
Koje bi po Vama bile jake i slabe točke korpusne lingvistike u Hrvatskoj? Koliko je šira populacija upoznata s time i koliko se radi na redovnom ažuriranju hrvatskih korpusa? Koji se resursi koriste pri izgradnji hrvatskih korpusa?
Korpusnom se lingvistikom u Hrvatskoj bavi tek mali broj jezikoslovaca i u jezičnu se infrastrukturu ulaže puno manje nego u drugim zemljama i za velike jezike. Zbog toga i jezične tehnologije za hrvatski jezik ponešto zaostaju, odnosno ne nude sve mogućnosti koji postoje za npr. engleski ili njemački jezik. Kao dobre primjere istaknula bih Hrvatski nacionalni korpus koji je reprezentativan, uravnotežen korpus s odabranim tekstovima nastalima 1990. godine ili poslije nje koji sadrži trideset milijuna pojavnica.
Posebice nam je koristan hrWaC, mrežni korpus prikupljen automatski s vršne .hr domene koji trenutačno sadrži više od dvije milijarde pojavnica (v.2.1), i koji stoga ne sadrži samo standardni jezik. Korpus je ugrađen u alat SketchEngine, koji koristimo u radu sa studentima za pretrage korpusa, automatsku ekstrakciju termina, izradu vlastitih tematskih korpusa i sl.
Koji su Vaši planovi za budućnost? Postoji li neka neostvarena želja ili ambicija?
Nastaviti neumorno raditi na razvoju studija i uključiti ga u europsku mrežu prevoditeljskih studijskih programa EMT (European Master’s in Translation), raditi na priznavanju i poboljšanju statusa prevoditeljske struke te nastaviti njegovati suradnju s vanjskim dionicima kako bismo bolje osluškivali njihove potrebe i obrazovali kompetentnije prevoditelje.
Stoga hvala Ciklopei na izuzetno kvalitetnoj dosadašnjoj suradnji, a posebice na zanimljivim gostujućim predavanjima i edukacijama, uspješno organiziranim ljetnim školama za studente prevođenja te silnoj energiji uloženoj u uvođenje programa Elia Exchange u Hrvatsku.