Lokalizacija stranih toponima u hrvatskome jeziku
Toponimi, to jest geografska imena, riječi su kojima imenujemo različite geografske objekte. Odnose se na stvarna mjesta i imaju određeni povijesno-politički kontekst te je važno navesti ih na ispravan način.
Toponimi, to jest geografska imena, riječi su kojima imenujemo različite geografske objekte. Odnose se na stvarna mjesta i imaju određeni povijesno-politički kontekst te je važno navesti ih na ispravan način. Iako većina ne razmišlja o tome kao o nečem problematičnom, sigurno bismo uočili pogrešku. Zamislite, primjerice, kako bi zvučao hrvatski tekst u kojem umjesto naziva Beč stoji Wien ili da umjesto Kijev u tekstu piše Киев. Stoga je ovo tema koja je često aktualna u prevoditeljskom poslu gdje nas muči pitanje kada u hrvatskome jeziku možemo ili moramo lokalizirati strane toponime. Donosimo 5 savjeta za uspješnu lokalizaciju stranih toponima u hrvatskome jeziku.
Kad se prvi put susretnete s nekim stranim toponimom, provjerite postoji li možda neki drugi naziv pod kojim je poznat, možda se u vašem jeziku koristi naziv koji je potpuno različit od izvornoga.
1. Istražujte
Ono što je problematično u preuzimanju toponima iz stranih jezika prije svega jest činjenica da se toponimi ne preuzimaju prema istom modelu, već postoji nekoliko načina na koje su pojedine riječi ušle u hrvatski jezik. Način pisanja ovisi prije svega o pismu kojim je ime izvorno napisano i koliko je pojam poznat ili udomaćen u hrvatskome jeziku. Za ispravnu lokalizaciju toponima nije dovoljno naučiti nekoliko pravila, već je potrebno malo više razmišljanja i istraživanja za svaki pojedini slučaj.
2. Pretražujte relevantne izvore
Za svaku jezičnu nedoumicu trebalo bi se posavjetovati sa stručnom literaturom. Koliko god bili sigurni u svoje poznavanje hrvatskoga jezika, jezična intuicija i internetske pretrage mogu dovesti do pogrešnih rezultata. Čak je u raznim atlasima i kartografskim izdanjima moguće pronaći različite oblike toponima u čiju točnost ne možemo uvijek biti sigurni. Za područje koje je kompleksno poput toponima nužno je pretraživanje relevantnog pravopisa ili rječnika.
Ukratko navodimo osnovna pravila preuzimanja stranih toponima:
– Naziv se piše kao u jeziku iz kojeg je preuzet – odnosi se na toponime koji su izvorno pisani latinicom: Bonn, Edinburgh, Guatemala, New York, Ottawa;
– Naziv se piše prema uobičajenom izgovoru u hrvatskome – odnosi se na toponime koji su izvorno pisani ćirilicom; Černobil, Dnjepar, Kijev, Lavov, Moskva, Ohrid, Sankt-Peterburg, Soči, Sofija;
i na toponime iz jezika u kojima se ne upotrebljava ni ćirilica ni latinica, pišemo ih prema transkripcijskim i transliteracijskim pravilima pojedinih jezika: Tokio, Fudži, Himalaja, Tajvan, a mogući su i dvojni oblici: Bombaj – Bombay, Hiroshima – Hirošima, Kjoto – Kyoto, Pjongjang – Pyongyang;
– Naziv se prilagođava hrvatskome jeziku – sadašnja i povijesna imena nekih gradova, kontinenata, država, pokrajina, planina i rijeka (egzonimi): Aleksandrija, Atena, Bagdad, Beč, Bukurešt, Damask, Firenca, Kijev, Napulj, Pariz, Peking, Prag, Afrika, Australija, Alžir, Austrija, Gruzija, Gvatemala, Italija, Kuvajt, Luksemburg, Singapur, Španjolska, Aljaska, Bavarska, Engleska, Havaji, Kalifornija, Katalonija, Škotska, Teksas, Tibet, Kilimandžaro, Sena.
3. Upotrijebite egzonim kad god je to moguće
Kad se prvi put susretnete s nekim stranim toponimom, provjerite postoji li možda neki drugi naziv pod kojim je poznat, možda se u vašem jeziku koristi naziv koji je potpuno različit od izvornoga. Ako za neki geografski pojam postoji egzonim, treba ga upotrijebiti jer će jedino tako tekst zvučati prirodno izvornome govorniku.
4. Pripazite na dosljednost
U slučajevima kad se toponimi mogu pisati na nekoliko načina (Peking ili Beijing, Monaco ili Monako), treba pripaziti na dosljednost, tj. da se različiti oblici ne nađu u istome tekstu. Kao i za svako pravopisno pravilo i ovdje vrijedi: kad postoji više rješenja, odaberite jedno i dosljedno ga upotrebljavajte. U suprotnome, griješite.
5. Budite u stanju objasniti svoj izbor
Ponekad će se činiti da tekst s različitim toponimima sadrži nedosljednosti koje to zapravo nisu. Tako će, primjerice, talijanski toponim Venezia u hrvatskome postati Venecija, dok će talijanska pokrajina Friuli Venezia Giulia ili postati potpuno lokalizirana Furlanija-Julijska krajina ili zadržati svoj izvorni naziv, a nikako neće postati Friuli Venecija Giulia ili nešto treće. Ako ste se dobro pripremili za lokalizaciju toponima, znat ćete zbog čega ste odabrali pojedino rješenje i stajat ćete iza svog uspješno lokaliziranog teksta.