Od diplomanta do profesionalnog prevoditelja: priča Marijane Delišimunović

U Ciklopeu sam došla nedugo nakon što sam diplomirala na Odsjeku za anglistiku, na preporuku pročelnice Odsjeka. Počela sam kao studentica i to studentica bez mnogo prevoditeljskoga iskustva. Posao u Ciklopei vidjela sam kao priliku da počnem raditi ono za što sam se školovala i što sam oduvijek željela, a koju nikako nisam htjela propustiti, osobito kada se uzme u obzir da u današnje doba nemali broj mojih vršnjaka ne može reći to isto. Dakle, jedino što sam ja donijela sa sobom sve je ono što sam naučila tijekom studija i bilo je krajnje vrijeme da se to počne primjenjivati i u praksi.

Počela sam raditi na lokalizacijskim projektima jer je to zapravo najlakši način upoznavanja rada s CAT alatima. Tekstovi obično nisu sadržajno zahtjevni za prevoditelje početnike, što omogućuje brže svladavanje rada s alatima kao što je Trados. Iskreno, prvih sam se dana osjećala kao da su me bacili da plivam u nečemu u čemu bih teoretski trebala znati plivati, ali u praksi je to bila jedna sasvim druga priča. No srećom, tu su bili iskusniji kolege prevoditelji kojima se početnici uvijek mogu obratiti za pomoć i lakše snalaženje u radnom okruženju. Oni su rado s nama „novacima” podijelili svoja iskustva, znanja i trikove, a na nama je bilo da upijamo i učimo.

Imam zadovoljstvo raditi s kolegama s kojima se dobro razumijem i volim surađivati te s kojima je užitak raspravljati i zajednički dolaziti do rješenja.

Naravno, sa svim pozitivnim upoznala sam i negativne strane prevoditeljskog posla, od ponekad „zeznutih” rokova, preko (nama prevoditeljima) ponekad nerazumnih zahtjeva klijenata, do susretanja s uistinu zamršenim prevoditeljskim problemima, što na kraju krajeva ipak predstavlja izazov. Izazov koji, kad razmislim, svakako volim, bez obzira na to koliko se situacije ponekad čine nerješivima. A s vremenom sam i sama postala mentorica čiji je zadatak prenošenje znanja na „mlađe generacije”, što predstavlja dodatni izazov jer podrazumijeva stalno učenje i usavršavanje rada u raznim alatima s kojima svakodnevno radimo.

U međuvremenu sam diplomirala i na Odsjeku za germanistiku, nakon čega je kao logičan slijed stvari uslijedilo zaposlenje u Ciklopei, a nedavno sam postala i sudski tumač čime sam dodatno zaokružila svoje dosadašnje prevoditeljsko iskustvo. Osim što sam se ovdje upoznala s čarima i manje privlačnim aspektima ovoga posla (jer u kojem ih poslu nema), imam zadovoljstvo raditi s kolegama s kojima se dobro razumijem i volim surađivati te s kojima je užitak raspravljati i zajednički dolaziti do rješenja. U ovih nešto više od dvije godina rada naučila sam uistinu mnogo, profesionalno sazrijevam i vjerujem da se svakim danom sve više usavršavam i napredujem, a to je u konačnici najvažnije.

Ako vam se svidio ovaj članak, pročitajte i:

Od diplomanta do profesionalnog prevoditelja: priča Tanje Loborec